Blog,  Foodie

Rivali u kuhinji i subotnji ravioli

Jutros dok smo doručkovali Stiv je izjavio da ce pripremati pastu za ručak. Volim ja hranu, ali ne baš i da pričam o narednom obroku dok još uvek jedem prethodni. Nekako imamo osećaj da ako to radim dupliram kalorije koje mi se lepe na…hm, delove tela.

Prošla noć je bila malo teža jer se Čarli budio nekoliko puta, zapušenog nosa, suvog grla kašljući.Izbija mu poslednji zub koji očekujemo. Zub, rog, samo nek izbije više pa da se naspavamo. A usput je i leto prošlo, krenula grejna sezona na Ostrvu. Dobro, krenula kod nas zimogroživih Balkanaca. Ustali smo jutros kao prebijeni. Jedva sam čekala da mali krene na dremku da se uvalim pored njega u veliki krevet na dva sata.

Nakon nekih, cenim, 40ak minuta, čujem ritmičko lupanje u prizemlju. Stiv je razvlačio testo za pastu, oklagijom. Nisam sigurna da li mu se u model pećinskog čoveka koji golim rukama lovi ručak uklapalo da iz ormara ne izvuče mašinu za pastu i poštedi sebe, a i mene, te borbe prsa u prsa sa mešavinom jaja i brašna tip 00.

Meni koji je smislio su bili ravioli punjeni rikota sirom, mladim spanaćem, servirani na sosu od paradajza sa dimljenom pančetom i belim lukom, preliveni zelenim pestom. Čak je i hleb umesio. Dvesta kila da imam, i to ako budem imala sreće. Rikotu je u finalnoj izvedbi zamenio maskaponeom i priznajem bila je odlična prinuda. Da sam jos i kiselu vodu kupila, ručak da svarim, na konju da budem.

Stiv je počeo da se intenzivno, i uspešno, bavi pastom prošle godine. Firma ga je poslala na neki tim bilding u restoran River Cottage, gde su ih nalivali vinom dva dana dok su ih učili da mese hleb i prave ravioli. Mrzim tim bildinge. Ne zato sto su loši, pogotovo ovi gde piješ vino i kuvaš, nasuprot onima gde se igraš divokoze po planinama, nego zato sto ja više na iste ne idem. Možda malko i zato sto su u ta dva dana junioru izašla dva zuba preko noći. Lucky bastard. Oženio ovakvu divnu jednu tolerantnu gospođu koja je samo umereno ljubomorna na njegove tim bildinge sa vinom i pastom.

Mere za pripremu čitavog ručka ne znam. Ali zato sam sve ovekovečila fotografijom. Možda nekada i zabeležim recept, krišom dok odmerava namirnice. Izmedju muža i mene vlada opasno rivalstvo u kuhinji, svako je zaboo zastavicu u jela koja voli i dobro priprema. Dobro, oduzela sam mu kari. Rivalstvo koje pomenuh samo čini da se jednom drugom sklanjamo s puta i naravno uživamo u kulinarskim tvorevinama ovog drugog. I ako je meni potrebna vojska da sredi kuhinju, njemu su potrebne dve. Rivalstvo lepo rekoh.

 

Paradajz za sos smo gajili sami, ostale namirnice je gajio, hranio i muzao neko drugi.

Inace dobitna kombinacija za odlicnu pastu je 3 žumanceta i jedno celo jaje na 250gr brašna. A ručak je bio božanstven.

 

 

 

 

 

2 Comments

Leave a Reply to Dragana Forbes Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *